Autor: Barbara ČALUŠIĆ
ČLANAK OBJAVLJEN NA PORTALU NOVI LIST Online – 8.6.2010.
Iskustvo s hormonskom kontracepcijom u žena otvara moguću problematiku primjene hormonske kontracepcije u muškaraca – zabrinutost je vezana uz moguće negativno djelovanje na krvožilni sustav ili prostatu, objašnjava ginekolog Ivan Fistonić
U godini koja obilježava pola stoljeća kontracepcijske pilule za žene, epohalnog otkrića koje je uvelike promijenilo svijet spolnosti, a ženama dalo mogućnost odlučivanja, za mnoge vjerojatno veću i stvarniju od prava glasa, pravo je vrijeme za postavljanje pitanje što je s istovjetnom kontracepcijom u muškaraca. Ideja hormonske kontracepcije za muškarce koja bi bila ekvivalent ženskoj »antibebi piluli« postoji već dug niz godina, a klinička istraživanja nove metode kontracepcije u ovom trenutku nalaze se u trećoj fazi. Drugim riječima, to znači da bi do primjene i registracije muške metode hormonalne kontracepcije trebalo proći još nekoliko godina. Dotad, najavljena ravnopravnost spolova kad je u pitanju kontracepcija, nesumnjivo će dovesti do brojnih diskusija i podjele javnosti. No, pravo je pitanje koliko će zapravo muškarci, i inače po statistikama manje zainteresirani za korištenje kontracepcije, prihvatiti novi izum farmaceutske industrije kojoj je trebalo pola stoljeća da u brigu o planiranju obitelji izravno uključi i drugu stranu – muškarce.
Više od pomodnosti
Prema riječima ginekologa i stručnjaka za humanu reprodukciju dr. sc. Ivana Fistonića, nedavna istraživanja pokazala su da je značajan broj muškaraca ipak zainteresiran za »mušku pilulu«. Hormonalni kontraceptiv za muškarce podržava i Svjetska zdravstvena organizacija upravo zato jer smatra da je marketinška kampanja koja se u slučaju kontracepcije gotovo obraća isključivo ženama nedovoljna za sprječavanje neželjenih trudnoća.
– Sinteza pouzdane formule za sprječavanje muške plodnosti nije samo pomodni hit, već je rezultat ozbiljnog interesa znanstvenika koji se bave humanom reprodukcijom. Istodobno, Svjetska zdravstvena organizacija pruža značajnu potporu istraživanjima hormonske kontracepcije u muškaraca zato jer je propaganda koja se obraća samo ženama nedovoljna za spriječavanje smrti koje su posljedica nestručnog prekida trudnoće diljem svijeta. Zabrinutost je poglavito usmjerena na mnogoljudne zemlje s niskom razinom zdravstvene prosvjećenosti i skrbi, a paralelno se odvija i diskusija o praktičnim odjecima takve metode, jer je opća percepcija da bi muškarci odbili korištenje hormonske kontracepcije ili je ne bi primjenjivali redovito po uputama. Zato su dobrodošli rezultati nedavnih istraživanja koja su pokazala da bi čak trećina muškaraca pristala koristiti »mušku pilulu« – ističe Fistonić.
Zavaravanje mozga
Zanimljivo je da je opći princip hormonske kontracepcije u muškaraca potpuno isti kao i u žena. U oba slučaja, naime, ključno je »zavarati« mozak. Unošenje spolnih hormona u tijelo osujećuje produkciju FSH i LH, hormona hipofize koji upravljaju spolnim žlijezdama. Na taj način izostaje stimulacija spolnih stanica za zrenje i umanjuje se oplodni potencijal. Drugim riječima, smanjuje se proizvodnja testosterona u testisima i zaustavlja spermatogeneza, rast i razvoj spermija. Pritom se najčešće koristi muški spolni hormon testosteron koji se unosi u tijelo putem injekcija svaka četiri tjedna ili putem tankih potkožnih implantata u obliku štapića koji pružaju višemjesečnu zaštitu od neželjene trudnoće. Metoda se smatra učinkovitom ako umanji broj spermija u jednom mililitru ejakulata na manje od milijuna. Usporedbe radi, normalan broj spermija iznosi više od 20 milijuna u mililitru sjemene tekućine. Sami rezultati dosadašnjih istraživanja također izjednačavaju mušku i žensku pilulu i po učinkovitosti. Tako je broj trudnoća podjednak u onih parova gdje žena koristi hormonsku kontracepciju.
Međutim, uzimanje hormonalnih kontraceptiva sa sobom oduvijek nosi niz nuspojava od kojih neke narušavaju kvalitetu života, dok druge mogu ozbiljno ugroziti zdravlje. Iako su one danas, u slučaju ženskih pilula, zbog niskih doza hormona svedene gotovo na minimum, valja se prisjetiti prve generacije od prije pola stoljeća »antibebi-pilula« koje su u značajnom postotku uzrokovale stvaranje krvnih ugrušaka kod žena, pa čak i smrtne slučajeve.
Strah od nuspojava
Za uspješno suzbijanje zrenja spermija potrebne su relativno visoke doze testosterona, pa tek slijedi bilježenje mogućih usputnih pojava tijekom dugotrajnije primjene ovog načina kontracepcije. Iskustvo s hormonskom kontracepcijom u žena već sada otvara moguću problematiku primjene hormonske kontracepcije u muškaraca. Zabrinutost je vezana uz moguće negativno djelovanje visokih doza testosterona na krvožilni sustav, činitelje zgrušavanja krvi i lipidni profil, kao i utjecaj na prostatu u smislu njena nekontrolirana ili zloćudna rasta. Da bi kontracepcija testosteronom bila učinkovitija, uz osnovnu se formulu dodaju i gestageni, izvedenice ženskog spolnog hormona, progesterona. Tako je negativni učinak na spermatogenezu još izraženiji, a bez značajnih usputnih pojava.
Dvostruka zaštita
Uz brojne benefite koje je sa sobom donijela hormonalna kontracepcija, među kojima je na prvom mjestu sprječavanje neželjene trudnoće, ovakav vid zaštite i dalje nije zaštita od spolno prenosivih bolesti. Da se ova činjenica nerijetko gubi iz vida dokazuje i podatak iz Nizozemske u kojoj se horomonalna kontracepcija adolescentima propisuje na teret države. Iako je takva zdravstvena politika spriječila nebrojen niz neželjenih trudnoća, broj spolno prenosivih bolesti i dalje raste. Iz tog se razloga neprestano promovira metoda dvostruke zaštite poznata još i kao »double dutch« koja uz hormonalne kontraceptive podrazumijeva i korištenje kondoma, još uvijek najjeftinijeg i najjednostavnijeg kontracepcijskog sredstva koje štiti i od spolno prenosivih bolesti. Pod kontrolom Svjetske zdravstvene organizacije u tijeku je kliničko testiranje navedene kombinacije u 11 centara diljem svijeta. S druge strane, istraživanja u kojima se koristio estrogen prekinuta su zbog njegova nepovoljnog utjecaja na primarne i sekundarne spolne osobine muškarca poput dlakavosti, tonaliteta glasa i potencije – objašnjava Fistonić.
Cijela filozofija muške hormonalne kontracepcije, koja za razliku od kondoma i podvezivanja sjemenovoda ne počiva na metodama barijere, leži u činjenici što muškarac stalno proizvodi spolne stanice za razliku od žene čija je plodnost aktivna samo nekoliko dana. Pritom je samo jedna stanica spremna za oplodnju dok ih muškarac broji na milijune. U tom kontekstu Fistonić upozorava na još jednu važnu činjenicu o muškoj hormonalnoj kontracepciji – povratak oplodnog potencijala koji u muškaraca nije toliko brz kao u žena koje prestanu s uzimanjem pilule.
Kako god bilo, pred muškom »antibebi-pilulom« zasigurno još je dugačak put. Najduži je čini se upravo u svijesti muškaraca koji bi prihvaćenjem ove metode kontracepcije svjesno preuzeli odgovornost nad planiranjem svog potomstva. Nakon što su u posljednjih pedeset godina paralelno s razvijanjem ženske pilule žene probile utvrde brojnih muških centara moći, a slijedom toga unutar četiri zida uspjele se izboriti da i muškarci sudjeluju u onom nevidljivom poslu brige oko doma, muška »antibebi-pilula« dobar je razlog za novu bitku u vječnom ratu ravnopravnosti spolova.
